Godina je 1939. Europa tone u kaos Drugog svjetskog rata, a mi svjedočimo neočekivanom susretu ateista Sigmunda Freuda i vjernika C. S. Lewisa I njihovoj strastvenoj raspravi u potrazi za smislom.
U neminovnom srazu dvaju svjetonazora, ova dva velika uma čije je mišljenje i djelovanje uvelike oblikovalo današnji svijet, sukobljavaju se oko pitanja Postoji li Bog?. Tijekom jednoipolsatne gorljive potrage za smislom imamo priliku zaviriti i u njihove osobne životne priče koje su ishodišta njihovih uvjerenja, ali i dvojbi.
Ova drama, bogata promišljanjima o smislu života, postavlja kompleksna pitanja o našoj civilizaciji i našem o današnjem vremenu, ali i o vječnoj potrebi čovjeka da objasni svijet i pronađe smisao.
Posljednja Freudova seansa dobila je 2009. godine prestižnu nagradu Off Broadway Alliance.
Premijera: 13. prosinca 2016., DK Gavella
Realizaciju predstave pomogli su Gradski ured za kulturu Grada Zagreba i Ministarstvo kulture RH.
M. St. Germain: Posljednja Freudova seansa
Uloge:
Sigmund Freud
Marko Torjanac
C. S. Lewis
Franjo Dijak
Prijevod, scenografija i režija:
Marko Torjanac
Kostimografija:
Đurđa Janeš
Izbor glazbe:
Milorad Stranić
Oblikovanje svjetla i zvuka:
Damir Rončević
Fotografija:
Mladen Pobi
Dizajn:
Tomislav Veltruski
Video:
Hrvoje Felbar
No event found!
Iz kritike o predstavi
‘Bezvremenski tekst i parada glumačkog umijeća’
‘Marko Torjanac opet nam je na hrvatske pozornice postavio odlično, bezvremensko djelo.’
‘Obojica glumaca u međusobnom nadigravanju čine bit Seanse. Odlično se prepoznaju i nadopunjuju.
Bojana Radović, Večernji list
‘Tako tešku temu i briljantan, svevremen i aktualan tekst mogu iznijeti samo najbolji i kazalištu, umjetnosti i dubinskim egzistencijalnim pitanjima najposvećeniji glumci.’
‘U stalnom verbalnom nadmetanju i međusobnoj suigri moćan a nježan Marko Torjanac kao dosljedan Freud izgubljenih iluzija i Franjo Dijak kao nježan a moćan oksfordski profesor s osobnom tajnom publici nude pravi redateljski i glumački užitak.’
‘Torjanac je izvrsno i za glumce i publiku tečno, precizno i plastično preveo tekst i sam ga režirao. Izvrsno vodi cijeli intelektualni dvoboj kao Sigmund Freud, pokazujući unutarnju snagu slavnoga psihoanalitičara, ali i vlastitu glumačku moć.’ Mira Muhoberac, Kazalište.hr
‘Iza naizgled jednostavne rasprave skriva se precizan režijski i dramaturški mehanizam. Tu se ne radi o pukom prepucavanju oko postojanju Boga, već o smirenoj i kulturnoj raspravi dvojice intelektualaca protkanoj humorom, raspravi kakva nedostaje u našem društvu.’
‘Predstava koja će, zahvaljujući osebujnoj energiji glumaca, gledatelja s lakoćom preseliti u Freudov londonski dom.’
‘Franjo Dijak je u potpunosti ušao u ulogu mladog strastvenog pisca dok Torjanac, uz realistično portretiranje Freudova zdravstvenog stanja, briljira u ironičnim komentarima na račun mladog Lewisa. U predstavi je najvažnija upravo njihova zajednička energija.’ Marko Vrančić, Ziher.hr
‘Odlični glumci u redateljski fino vođenom duelu raspravljaju ozbiljno i uvažavajući onog drugog. Zato mi je bilo osvježenje slušati i gledati kako dva pametna čovjeka razgovaraju o nečem ozbiljnom i važnom.’
‘Vrlina je otvaranje ozbiljne teme i ozbiljnog razgovara o Bogu na profesionalnoj kazališnoj sceni koja na taj način ne govori već gotovo stotinu godina. Ja bih je najradije i treći put gledala. I zato je svesrdno preporučujem.’
Sanja Nikčević, Bitno.net
Fotografije-
O piscu
O redatelju
O glumcima
Nagrade
O piscu
Mark St. Germain je višestruko nagrađivani američki dramski pisac poznat po dramama povijesne fikcije kakva je i Posljednja Freudova seansa, jedna od najdugovječnijih predstava na newyorškim pozornicama koja je 2011. dobila nagradu Off Broadway Alliance-a kao najbolja predstava, a koja se s prekidima izvodi od 2009. sve do danas.
St. Germain je za svoj spisateljski rad dobio i brojne druge prestižne nagrade poputOuter Critics Circle Award, Lucille Lortel Award, nagrade Time Magazina Year’s Ten Best, nagrade Joe A. Callaway, nagrade New Voices In American Theatre i druge.
Osim kazališnih drama Camping With Henry And Tom, Out of Gas On Lover’s Leap, Forgiving Typhoid Mary, Johnny Pye and the Fool-Killer, Jack’s Holiday i Stand By Your Man, scenarist je brojnih serija od Cosby Show-a do serije Crime and Punishment, režirao je dokumentarni film My dog, a okušao se i kao pisac za djecu višestruko nagrađivanom knjigom Three Cups. Surađuje s brojnim kazalištima u kojima njegove drame nastaju u kazališnim radionicama, a od 2012. scena kazališta u Pittsfieldu nosi njegovo ime.
Posljednja Freudova seansa prvo je djelo Mark St. Germaina izvedeno u Hrvatskoj.
O redatelju
Marko Torjanac diplomirao je glumu na Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu. Kao srednjoškolac bio je član Omladinskog studija ZKM-a u kojem dobija stipendiju i odlazi u umjetnički centar Brewery Art Centre u Kendal u Veliku Britaniju gdje na audiciji dobiva glavnu ulogu u predstavi Our Day Out Willyja Russela.
Profesionalni glumački put započinje u Dramskom kazalištu Gavella te nastavlja u Teatru ITD, u čiji je stalni član ansambla do 2006.godine.U tom periodu, među ostalima, igra Trepljova u Galebu, Laerta u Hamletu, Orsina u Na tri kralja, Cetija u Medvjedu Tepišaru, Ludoslava u Kralju Ubu, Aarona u Titu Androniku, Alfreda u Kraljici Majci , Krležu u Cabaretu ITD, Cabaret Majstora u Begović Cabaretu i Staljina u Ljubavnim pismima Staljinu i druge.
Ostvaruje uloge i u mnogim neovisnim i vaninstitucionalnim kazalištima među kojima se izdvajaju uloga Bernyja u Seksualnim perverzijama u Chicagu HKD Teatra iz Rijeke, Petra Glavine u Deložaciji, Louisa IV u Noći Bogova i Leonea u Fritzspielu Epilog teatra te u Glumačkoj družini Histrion uloga Josipa Drugog u Gričkoj vještici i Bernyja u drugoj postavi Seksualnih pervezija u Chicagu.
2001. osniva Kazalište Planet Art, usmjereno prema suvremenom problemskom dramskom repertoaru, kojemu je umjetnički i poslovni ravnatelj te producent.
U Planet Artu osmišljava repertoar i sudjeluje kao prevoditelj, glumac i/ili redatelj u predstavama Velika Zvjerka, U posjetu kod gospodina Greena , Sumnja, Zečja rupa, Prekidi, Plemena i Posljednja Freudova seansa te u predstavama Tko je ovdje lud? i Ritina škola koje je i adaptirao.
U okviru Planet Arta pokreće Stand up comedy scenu i radionice koji su uspješno djelovali od 2004. do 2006. godine.
Autor je višegodišnjeg projekta Edukativno kazalište koje je dobilo i Posebno priznanje Američke akademije za razvoj ekukacije, a za koje je napisao tekstove Škola za prave frajere, Ja, ne!, Pokušajmo sami! i dječji mjuzikl Zubić Zupko te ih režirao i producirao.
Bio je glavni urednik časopisa Hrvatsko glumište 2001. i 2002. godine, jedan je od inicijatora i voditelja radne grupe za izmjene Zakona o kazalištu pri HDDU 2001. godine; bio je član radne skupine za izmjene i dopune Zakona o kazalištu pri Ministarstvu kulture RH 2005. godine, Koordinator Mreže neovisnih kazališta 2012./2103. godine i sudionik međunarodnog programa USA Ambasade Social changes through arts 2012. godine.
Povremeni je gost predavač na Odjelu produkcije ADU i autor nekoliko programskih i financijskih analiza kazališne scene u Hrvatskoj.
Glavni je urednik monografije 40 godina Stilskih vježbi i autor i scenarist nekoliko televizijskih emisija.
Povremeno nastupa na televiziji, filmu i na radiju.
Dobitnik je Nagrade Ivo Fici za najboljeg mladog glumca na 2. Festivalu glumca u Vinkovcima 1996. godine za ulogu Alfreda u predstavi Kraljica majka, nagrade Zlatni smijeh na Danima Satire 2000. godine za ulogu Miroslava Krleže u Cabaretu &TD, nagrade Najhistrion 2000. godine za ulogu Bernyja predstavi Seksualne perverzije u Chicagu, dvostruki je dobitnik Nagrade za najbolju mušku ulogu na festivalu Glumište Pod Murvom u Skradinu 2011. i 2016. za uloge Larryja u Velikoj Zvjerci i Freuda u Posljednjoj Freudovoj seansi i trostruki je dobitnik Nagrade Fabijan Šovagović na Festivalu glumca u Vinkovcima za uloge Christophera u predstavi Plemena, Pravdana u predstavi Ritina škola i Freuda u predstavi Posljednja Freudova seansa.
O glumcima
Marko Torjanac diplomirao je glumu na Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu. Kao srednjoškolac bio je član Omladinskog studija ZKM-a u kojem dobija stipendiju i odlazi u umjetnički centar Brewery Art Centre u Kendal u Veliku Britaniju gdje na audiciji dobiva glavnu ulogu u predstavi Our Day Out Willyja Russela.
Profesionalni glumački put započinje u Dramskom kazalištu Gavella te nastavlja u Teatru ITD, u čiji je stalni član ansambla do 2006.godine.U tom periodu, među ostalima, igra Trepljova u Galebu, Laerta u Hamletu, Orsina u Na tri kralja, Cetija u Medvjedu Tepišaru, Ludoslava u Kralju Ubu, Aarona u Titu Androniku, Alfreda u Kraljici Majci , Krležu u Cabaretu ITD, Cabaret Majstora u Begović Cabaretu i Staljina u Ljubavnim pismima Staljinu i druge.
Ostvaruje uloge i u mnogim neovisnim i vaninstitucionalnim kazalištima među kojima se izdvajaju uloga Bernyja u Seksualnim perverzijama u Chicagu HKD Teatra iz Rijeke, Petra Glavine u Deložaciji, Louisa IV u Noći Bogova i Leonea u Fritzspielu Epilog teatra te u Glumačkoj družini Histrion uloga Josipa Drugog u Gričkoj vještici i Bernyja u drugoj postavi Seksualnih pervezija u Chicagu.
2001 osniva Kazalište Planet Art, usmjereno prema suvremenom problemskom dramskom repertoaru, kojemu je umjetnički i poslovni ravnatelj te producent.
U Planet Artu osmišljava repertoar i sudjeluje kao prevoditelj, glumac i/ili redatelj u predstavama Velika Zvjerka, U posjetu kod gospodina Greena , Sumnja, Zečja rupa, Prekidi, Plemena i Posljednja Freudova seansa te u predstavama Tko je ovdje lud? i Ritina škola koje je i adaptirao.
U okviru Planet Arta pokreće Stand up comedy scenu i radionice koji su uspješno djelovali od 2004. do 2006. godine.
Autor je višegodišnjeg projekta Edukativno kazalište koje je dobilo i Posebno priznanje Američke akademije za razvoj ekukacije, a za koje je napisao tekstove Škola za prave frajere, Ja, ne!, Pokušajmo sami! i dječji mjuzikl Zubić Zupko te ih režirao i producirao.
Bio je glavni urednik časopisa Hrvatsko glumište 2001. i 2002. godine, jedan je od inicijatora i voditelja radne grupe za izmjene Zakona o kazalištu pri HDDU 2001. godine; bio je član radne skupine za izmjene i dopune Zakona o kazalištu pri Ministarstvu kulture RH 2005. godine, Koordinator Mreže neovisnih kazališta 2012./2103. godine i sudionik međunarodnog programa USA Ambasade Social changes through arts 2012. godine.
Povremeni je gost predavač na Odjelu produkcije ADU i autor nekoliko programskih i financijskih analiza kazališne scene u Hrvatskoj.
Glavni je urednik monografije 40 godina Stilskih vježbi i autor i scenarist nekoliko televizijskih emisija.
Povremeno nastupa na televiziji, filmu i na radiju.
Dobitnik je Nagrade Ivo Fici za najboljeg mladog glumca na 2. Festivalu glumca u Vinkovcima 1996. godine za ulogu Alfreda u predstavi Kraljica majka, nagrade Zlatni smijeh na Danima Satire 2000. godine za ulogu Miroslava Krleže u Cabaretu &TD, nagrade Najhistrion 2000. godine za ulogu Bernyja predstavi Seksualne perverzije u Chicagu, dvostruki je dobitnik Nagrade za najbolju mušku ulogu na festivalu Glumište Pod Murvom u Skradinu 2011. i 2016. za uloge Larryja u Velikoj Zvjerci i Freuda u Posljednjoj Freudovoj seansi i trostruki je dobitnik Nagrade Fabijan Šovagović na Festivalu glumca u Vinkovcima za uloge Christophera u predstavi Plemena, Pravdana u predstavi Ritina škola i Freuda u predstavi Posljednja Freudova seansa.
Franjo Dijak diplomirao je glumu na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu.Glumački put započinje u neovisnim kazalištima i produkcijama među kojima se izdvajaju uloge u predstavama Teatra Exit Istok, Igre u dvorištu, Adrian Mole, Komadi, Alisa iz kompjutera, Noževi u kokošima te u predstavama Teatra ITD Shopping and Fucking, Murlin Murlo i Žaba.
Od uloga u neovisnim produkcijama svakako valja izdvojitii ulogu Adama u Adamu i Evi Teatra Kufer i ulogu C.S.Lewisa u Posljednjoj Freudovoj seansi, jednu od njegovih najboljih uloga.
Kasnije postaje stalnim članom Dramskog kazališta Gavella gdje značajne uloge ostvaruje u predstavama Gospođica Julija, Četvrta sestra, Mećava, San Ivanjske noći, Život je san, Barbelo, o psima i djeci, Leda, Zločin i kazna, Amadeus, Hrvatski bog Mars i drugima.
Značajnije uloge ostvario je u fimovima Srce nije u modi, Kraljica noći, Vratite im Dinamo, Sex, piće i krvoproliće, Lopovi prve klase, Karaula, Sve džaba, Pravo čudo, Goran i drugima te u serijama Veliko spremanje i Žutokljunac.
Dobitnik je Nagrade za najboljeg mladog glumca Festivala Malih scena u Rijeci, Nagrade hrvatskog glumišta 2005. godine i Nagrade za najbolju muškuulogu na Festivalu u Montrealu za ulogu u filmu Goran .
Nagrade
Nagrada Joakimov prsten za najbolju mušku ulogu Marku Torjancu na 12. JoakimInterFestu u Kragujevcu 2017. Nagrada Joakimov prsten za najbolju mušku ulogu Franji Dijaku na 12. JoakimInterFestu u Kragujevcu 2017. NagradaFabijan Šovagović za najbolju mušku ulogu Marku Torjancu na 23. Festivalu glumca u Vinkovcima 2016. Nagrada za najbolju predstavu na festivalu Glumište pod Murvom u Skradinu 2016. Nagrada za najbolju mušku ulogu Marku Torjancu na festivalu Glumište pod Murvom u Skradinu 2016.
This website uses cookies to improve your experience while you navigate through the website. Out of these cookies, the cookies that are categorized as necessary are stored on your browser as they are essential for the working of basic functionalities of the website. We also use third-party cookies that help us analyze and understand how you use this website. These cookies will be stored in your browser only with your consent. You also have the option to opt-out of these cookies. But opting out of some of these cookies may have an effect on your browsing experience.
Necessary cookies are absolutely essential for the website to function properly. This category only includes cookies that ensures basic functionalities and security features of the website. These cookies do not store any personal information.
Any cookies that may not be particularly necessary for the website to function and is used specifically to collect user personal data via analytics, ads, other embedded contents are termed as non-necessary cookies. It is mandatory to procure user consent prior to running these cookies on your website.