Pero Kvrgić najsjajniji je predstavnik legendarnih generacija hrvatskih glumaca, a njegove su kreacije obilježile čitavu jednu kazališnu epohu.
Od svojih početaka 1948. godine do danas igrao je u gotovo svim hrvatskim kazalištima i kazališnim grupama te nastupao na najpoznatijim kazališnim festivalima (DK Gavella, Teatar &TD, ZKM, HNK Zagreb, HNK Split, riječki HKD teatar, dubrovačko Kazalište Marin Držić, Komedija, Kerempuh, Teatar u gostima, Epilog teatar, Teatar Ulysis, Žar ptica, Bagatella, Dubrovačke ljetne igre, Splitsko ljeto, Planet Art, itd.).
Odigrao je više od 180 različitih uloga:
Pomet, Dundo Maroje, Harpagon, Sganarelle, Pathelin, Nemoćnik, Lear (Bondov), On (Stilske vježbe), Mochinpott, Janez, Kir Janja itd. Igrao je u desetak filmova, nekoliko TV drama i u brojnim radio dramama.
U biblioteci
Vijenac Matice Hrvatske tiskana mu je knjiga kolumni
Stilske vježbe.
Dobitnik je brojnih nagrada: Nagrade
Vladimir Nazor, Nagrade Grada Zagreba, Nagrade Grada Dubrovnika, Nagrade Sterijinog pozorja, Nagrade sarajevskih Malih scena, Nagrade
Orlando,
Tito Strozzi,
Dubravko Dujšin,
Eleonora Duse, Nagrade
Marul, Nagrade hrvatskog glumišta ,itd.
Godine 2006. predsjednik Republike Hrvatske Stjepan Mesić odlikovao je Peru Kvrgića, u povodu premijere predstave
U posjetu kod gospodina Greena, Redom Kneza Branimira s ogrlicom za izniman i dugogodišnji doprinos kulturi Republike Hrvatske.
Lela Margitić već je kao djevojčica i djevojka postizala zapažene uspjehe u predstavama legendarnog riječkog Pionirskog kazališta, upisuje studij glume na zagrebačkoj Akademiji dramskih umjetnosti. Nakon diplome ulazi u stalni angažman u kazalište Komedija u kojemu je igrala glavne uloge u mnogim poznatim mjuziklima kao što su
Ljubimica Divljeg zapada, Slatka Irma, Guslač na krovu i Aplauz te u brojnim komedijama najistaknutijih suvremenih komediografa kao i u klasičnom repertoaru u matičnom kazalištu i gostujući na mnogim drugim pozornicama (HNK Zagreb, ZKM, Teatar ITD, Teatar u gostima, Akademsko kazalište, INK Pula, Dubrovačke ljetne igre, Planet Art i drugima).
Uz brojne uloge na TV-u i filmu, godinama surađuje i u umjetničkom i obrazovnom programu Hrvatskoga radija, a radio emisija
Poezija naglas Danijela Dragojevića, koja je više od tri desetljeća emitirana na trećem programu Radio Zagreba, postala je, među ostalima, prepoznatljiva po njezinom glasu i interpretaciji.
Oduvijek posvećena glazbi, zadnjih petnaest godina intenzivno se bavi šansonom surađujući sa šansonjerkom Ladom Kos.
Lela Margitić dobitnica je priznanja
Red Danice Hrvatske sa likom Marka Marulića, 2004 godine.
Tomislav Radić jedan od najznačajnijih hrvatskih redatelja diplomirao je 1962. na Filozofskom fakultetu i 1973. I režiju na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Režirao je brojne naslove u svim kazalištima u Zagrebu, povremeno na Dubrovačkim ljetnim igrama te je bio stalni suradnik televizije.Od 1977. do 1997.godine bio je profesor glume i režije na Akademiji dramske umjetnosti na kojoj je neko vrijeme bio dekan i uveo kolegij Filmske glume. Od 1998. do 2000. godine bio je glavni urednik Dramskoga programa Hrvatske televizije.
Uz četrdesetak dokumentarnih i igranih emisija na televiziji, jedan je od naistaknutijih hrvatskih filmskih redatelja. Za
Živu istinu iz 1971. kritika je isticala kako je Radić, služeći se dijelom metodama direktnog filma, spojio niz dokumentarističkih isječaka iz svakidašnjice jednoga grada, s potragom jedne nepotvrđene glumice za poslom.
Njegov
Timon 1972. ocijenjen je kao originalna parafraza Shakespeareova teksta, u kojoj se glavnomu junaku sudbina odglumljenoga lika pomiješa s vlastitim životom.
Autor je zajedno sa Tonkom Maroevićem predstave
Stilskie vježbe, vjerojatno najvećeg fenomena hrvatskog kazališta čiji je i redatelj, a koje se posljednjih deset godina izvode u produkciji Kazališta Planet Art.
Pamte se također njegove predstave
Caffeteria koja je najdulje izvođena predstava na Dubrovačkim ljetnim igrama,
Četvrto lice jednine u Dramskom kazalištu Gavella,
Bard u HNK Zagreb i mnoge druge.
Djela Ibsena, Eshila, Držića i drugih klasika režirao je u vlastitom Akademskom teatru.
Filmografija mu još obuhvača filmove
Luka,
Anđele moj dragi,
Holding,
Tri priče o nespavanju,
Što je Iva snimila 21.listopada 2003., i
Kotlovina. Za dva potonja nagrađen je
Zlatnim arenama na Filmskom festivalu u Puli i drugim, pa i međunarodnim nagradama.
Raymond Queneau (Le Havre, 1903 – Pariz, 1976) diplomirao je filozofiju, a strastveno se zanimao za matematiku, lingvistiku, književnost i psihoanalizu. Sudjelovao u nadrealističkom pokretu. Prvi roman Le Chiendent (1933) odmah je postigao velik uspjeh kod kritike i čitatelja.Uslijedili su priča Odile (1937), roman u stihovima Chêne et chien (Hrast i pas, 1937), romani Pierrot mon ami (Moj prijatelj Pierrot, 1942), Zazie dans le métro (Zazie u metrou, 1959), Les fleurs bleues (Osjetljivi cvjetići, 1965) i Le vol d’Icare (Ikarov let, 1975) te pjesničke zbirke Petite cosmogonie portative (Mala prijenosna kozmogonija, 1950), Le chien à la mandoline (Pas s mandolinom, 1958), Courir les rues (Prolaziti ulicama, 1967) i Morale élémentaire (Osnovna pouka, 1975). Najpoznatije mu je djelo Exercices de style (Stilske vježbe, 1947), u kojemu je na 99 načina ispripovijedao priču iz crne kronike. U svojim djelima Queneau s mnogo mašte, humora i ironije istražuje jezik i objektivnu relativnost jezičnih znakova, kao i pučku okolinu, zbog čega se svaki njegov tekst može smatrati istinskim jezičnim i kulturnim laboratorijem.
Tonko Maroević priznati je hrvatski pjesnik, esejist, prevoditelj, istraživač suvremene hrvatske umjetnosti, autor niza monografija o hrvatskim slikarima, likovni i književni kritičar.
Diplomirao je komparativnu književnost i povijest umjetnosti te doktorirao s temom Likovna umjetnost u hrvatskoj književnosti od moderne do danas.
Znanstveni je savjetnik u Institutu za povijest umjetnosti i profesor na katedri povijesti umjetnosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu.
Preveo je i zajedno s Tomislavom Radićem adaptirao predstavu
Stilskie vježbe, vjerojatno najveći fenomena hrvatskog kazališta koja se posljednjih deset godina izvodi u produkciji Kazališta Planet Art.
Dobitnik je brojnih nagrada i priznanja. Redoviti je član HAZU-a.
Zlatni lovor vijenac za najbolju mušku ulogu Peri Kvrgiću na IX Festivalu malih scena u Sarajevu 1968.
Nagrada žirija kritike Zlatna maska lista Oslobođenje za najbolju predstavu na IX Festivalu malih scena u Sarajevu 1968.
Prvomajska nagrada Udruženja dramskih umjetnika Hrvatske za najbolju mušku ulogu Peri Kvrgiću 1968.
‘Stilske vježbe’ uvrštene su u Guinnessovu knjigu rekorda 2008. godine kao ‘najdulje izvođena predstavu s istom glumačkom postavom na svijetu’.