David Lindsay-Abaire je američki dramski pisac, najpoznatiji po dramama
Fuddy Meers i
Zečja rupa, za koju je 2007. godine dobio uglednu Pulitzerovu nagradu.
Odrastao je u Bostonu, Massachusetts, u peteročlanoj radničkoj obitelji. Osnovnu školu pohađao je u Bostonu sve do sedmog razreda, kada dobiva šestogodišnju stipendiju i odlazi na Akademiju Milton. Budući da je u tradiciji škole bilo da izvodi originalna dijela svojih studenata, tamo se prvi put zainteresirao za pisanje i dramu te je doprinio radu Akademije svojim djelima koja je sam nazvao ‘’užasni, užasni komadi’’. Ljubav prema pisanju za teatar odvodi ga u Školu Juilliard, gdje piše pod mentorstvom Marshe Norman i Christophera Duranga.
Kao svoje uzore Lidsay-Abaire navodi dramatičare kao što su John Guare, Edward Albee, Georges Feydeau, Eugène Ionesco, George S. Kaufman i Moss Hart.
Od filmskih
screwball komedija iz tridesetih godina izdvaja
My Man Godfrey (Moj čovjek Godfray),
Twentieth Century (Dvadeseto stoljeće), te sve od Prestona Sturgesa, Franka Capre, Braće Marx te Abbotta i Costella” .
Balansirajući finom linijom između sive realnosti i razigranog ludila, svijet njegovih drama često je mračan, smiješan, veseo, zagonetan, pun nade, a ponekad i opijen.
Opisujući svoje drame Lindsay-Abaire o njima kaže: “Namjera mojih drama je da budu bliske ljudima, da opišu običnog malog čovjeka marginalca u potrazi za čistoćom.”
Na scenu se vratio uspjesima
Fuddy Meers i
Wonder of the Word (Svjetsko čudo) dramom o ženi koja iznenada napušta muža i odlazi na slapove Niagare u potrazi za slobodom, prosvjetljenjem i smislom života.
Važno mjesto u opusu Davida Lindsay – Abairea zauzima drama
Rabbit Hole (
Zečja rupa) iz 2006. godine, sa Cynthijom Nixon, Tyne Daly i Johnom Slatteryjem u glavnim ulogama, nominirana za Nagradu Tony za najbolju dramu. Ostala su mu djela
Kimberly Akimbo (2000.), Dotting and Dashing (1999.), Snow Angel (1999.), The L’il Plays (1997.) i A Devil Inside (1997.)
U većini Lindsay-Abairevih komada središte zauzimaju ”marginalci u potrazi za čistoćom’’. Razlog zanimanja za takve likove vjerojatno leži u njegovoj životnoj priči budući da se kao student iz niže društvene klase našao u uglednoj privatnoj školi.
Njegov pogled na život još se više rasplamsao kada se upisao u Školu Juillard. Mladi pisac uvijek je mislio da je teatar mjesto gdje se događaju apsurdne stvari, zato u svojim dramama pokušava pobjeći što dalje od realizma. Posebno traga za karakterima čiji je pogled na svijet drukčiji od pogleda većine.
Lindsay-Abaire napisao je i scenarije za filmove
Robots i
Inkheart .
Marko Torjanac diplomirao je glumu na Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu. Kao srednjoškolac bio je član Omladinskog studija ZKM-a u kojem dobija stipendiju i odlazi u umjetnički centar
Brewery Art Centre u Kendal u Veliku Britaniju gdje na audiciji dobiva glavnu ulogu u predstavi
Our Day Out Willyja Russela.
Profesionalni glumački put započinje u Dramskom kazalištu Gavella te nastavlja u Teatru ITD, u čiji je stalni član ansambla do 2006.godine.U tom periodu, među ostalima, igra Trepljova u
Galebu, Laerta u
Hamletu, Orsina u
Na tri kralja, Cetija u
Medvjedu Tepišaru, Ludoslava u
Kralju Ubu, Aarona u
Titu Androniku, Alfreda u
Kraljici Majci , Krležu u
Cabaretu ITD, Cabaret Majstora u
Begović Cabaretu i Staljina u
Ljubavnim pismima Staljinu i druge.
Ostvaruje uloge i u mnogim neovisnim i vaninstitucionalnim kazalištima među kojima se izdvajaju uloga Bernyja u
Seksualnim perverzijama u Chicagu HKD Teatra iz Rijeke, Petra Glavine u
Deložaciji, Louisa IV u
Noći Bogova i Leonea u
Fritzspielu Epilog teatra te u Glumačkoj družini Histrion uloga Josipa Drugog u Gričkoj vještici i Bernyja u drugoj postavi
Seksualnih pervezija u Chicagu.
2001. osniva Kazalište Planet Art, usmjereno prema suvremenom problemskom dramskom repertoaru, kojemu je umjetnički i poslovni ravnatelj te producent. U Planet Artu osmišljava repertoar i sudjeluje kao prevoditelj, glumac i/ili redatelj u predstavama
Velika Zvjerka,
U posjetu kod gospodina Greena ,
Sumnja,
Zečja rupa,
Prekidi,
Plemena i
Posljednja Freudova seansa te u predstavama
Tko je ovdje lud? i
Ritina škola koje je i adaptirao.
U okviru Planet Arta pokreće Stand up comedy scenu i radionice koji su uspješno djelovali od 2004. do 2006. godine.
Autor je višegodišnjeg projekta
Edukativno kazalište koje je dobilo i
Posebno priznanje Američke akademije za razvoj ekukacije,
a za koje je napisao tekstove
Škola za prave frajere,
Ja, ne!,
Pokušajmo sami! i dječji mjuzikl
Zubić Zupko te ih režirao i producirao.
Bio je glavni urednik časopisa
Hrvatsko glumište 2001. i 2002. godine, jedan je od inicijatora i voditelja radne grupe za izmjene Zakona o kazalištu pri HDDU 2001. godine; bio je član radne skupine za izmjene i dopune Zakona o kazalištu pri Ministarstvu kulture RH 2005. godine, Koordinator Mreže neovisnih kazališta 2012./2103. godine i sudionik međunarodnog programa USA Ambasade
Social changes through arts 2012. godine.
Povremeni je gost predavač na Odjelu produkcije ADU i autor nekoliko programskih i financijskih analiza kazališne scene u Hrvatskoj.
Glavni je urednik monografije
40 godina Stilskih vježbi i autor i scenarist nekoliko televizijskih emisija.
Povremeno nastupa na televiziji, filmu i na radiju.
Dobitnik je Nagrade
Ivo Fici za najboljeg mladog glumca na 2. Festivalu glumca u Vinkovcima 1996. godine za ulogu Alfreda u predstavi
Kraljica majka, nagrade
Zlatni smijeh na Danima Satire 2000. godine za ulogu Miroslava Krleže u
Cabaretu &TD, nagrade
Najhistrion 2000. godine za ulogu Bernyja predstavi
Seksualne perverzije u Chicagu, dvostruki je dobitnik
Nagrade za najbolju mušku ulogu na festivalu
Glumište Pod Murvom u Skradinu 2011. i 2016. za uloge Larryja u
Velikoj Zvjerci i Freuda u
Posljednjoj Freudovoj seansi i trostruki je dobitnik Nagrade
Fabijan Šovagović na Festivalu glumca u Vinkovcima za uloge Christophera u predstavi
Plemena, Pravdana u predstavi
Ritina škola i Freuda u predstavi
Posljednja Freudova seansa.
Zrinka Cvitešić diplomirala je na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Od 2005. godine članica je ansambla Drame Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu u kojemu je ostvarila mnoge glavne uloge poput Julije u
Romeu i Juliji, Roksa/Anybody’s u
Priči sa zapadne strane, Gwendoline u
Becketu, Irinu u
Tri sestre, Gwendolen u
Važno je zvati se Ernest, Jenny u
Operi za tri groša, Nicole u
Građaninu plemiću i druge.
Značajne uloge ostvarila je i u drugim kazalištima među kojima se izdvajaju uloge u predstavama Zagrebačkog gradskog kazališta Komedija, Teatra ITD, Kazališta Trešnja, Kazališta Kufer i Kazališta Planet Art u kojemu je odigrala jednu od svojih najboljih uloga, Becku u
Zečjoj rupi D.L. Abairea u režiji Marka Torjanca.
Snimila je više filmova, među kojima se izdvajaju
Veliko spremanje,
Konjanik,
La femme musketeer i mnogi drugi. Za ulogu u filmu
Što je muškarac bez brkova? nagrađena je
Zlatnom Arenom na Filmskom festivalu u Puli i nagradom
Srce Sarajeva na Sarajevskom filmskom festivalu 2006. godine.
Za ulogu u fimu
Na putu ponovno nominirana je za
Europskog Oskara i za
Srebrnog medvjeda u Berlinu, a osvojila je sedam nagrada za najbolju glumica na filmskim festivalima diljem svijeta, između ostalog
Zlatnu Arenu na Filmskom festivalu u Puli i međunarodno priznanje
Shooting Star.
U kazalištu se od nagrada izdvajaju Nagrada
Mila Dimitrijević za ulogu Irine u drami
Tri sestre 2006. godine, nagrada
Zlatni smijeh na Danima satire za ulogu Nicole u predstavi
Građanin plemić i Nagrada
Laurence Olivier u kategoriji najbolje glumice u mjuziklu
Once, 2014. u Londonu.
Maja Posavec diplomirala je na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. U kazalištu debitira ulogom u
Baladama Petrice Kerempuha Kazališta Ulysses. Prvu veću ulogu kojom se predstavila zagrebačkoj publici ostvaruje u predstavi
Zečja rupa Kazališta Planet Art u režiji Marka Torjanca za koju je dobila
Nagradu Ivo Fici za najbolju mladu glumicu na 17. Festivalu glumca u Vinkovcima 2010. godine.
Ubrzo postaje stalnom Članicom ansambla Satiričkog kazališta Kerempuh gdje ostvaruje brojne uloge.
Osim glumom bavi se i glazbom, a od 2005. godine je pjevačica i koautorica u pop grupi
Detour, a s kolegama iz Kazališta čini glazbeno-kazališnu skupinu
Chische lischce.
Redovno se pojavljuje u mnogim ulogama na filmu i televiziji.
Filip Juričić diplomirao je glumu na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Član je stanog ansambla Gradskog kazališta Komedija gdje igra u predstavama Svoga tela gospodar, Opasne veze, Ukroćena goropadnica, Dobra duša iz Sečuana, Mala kavana, Bljesak zlatnog zuba i drugima.
Od početka nastupa i u drugim kazalištima, pa tako ostvaruje značajne uloge u predstavama
Don Huan ili ljubav prema geometriji HNK Zagreb,
U noći Kazališne družine Kufer,
Prokleti ne idu na Bali HNK Rijeka,
Višnjik Kazališta Virovitica,
Ondine i Spašeni na Dubrovačkim ljetnim igrama,
Što ćemo sad Kazališta KNAPP,
Žaba i
Idiot Teatra ITD,
Kako misliš mene nema Teatra EXIT,
Falštofijada i
Legenda o sv. Muhli Glumačke družine Histrion,
Jebote kol’ko nas ima Kazališta Kerempuh,
Nemreš pobjeć od nedjelje i
39 stepenica Ludens teatra i
Život u kazalištu u vlastitoj produkciji, a jednu od svoijih najboljih uloga ostvario je u predstavi
Zečja rupa Kazališta Planet Arta.
Igrao je u mnogim filmovima među kojima valja izdvojiti
Tu Zrinka Ogreste,
Seks, piće i krvoproliće Borisa T. Matića,
The Show Must Go Nevija Marasovića i mnoge druge te u serijama
Kad zvoni,
Ljubav u zaleđu,
Naša mala klinika,
Larin izbor,
Tajne, Prava žena i drugima.
Dobio je N
agradu hrvatskoga glumišta za najboljeg mladog glumca za ulogu u predstavi
U noći, Nagradu
Zlatni smijeh na 31. Danima satire 2007. godine, nagradu
Zlatni lav u Umagu 2007. godine, Nagradu
Ivo Fici na 15. Festivalu glumca u Vinkovcima 2008. godine, nagradu
Mostarska liska i
Nagradu za najboljeg glumca na Festivalu mladoga glumca u Banja Luci te Nagradu
Fabijan Šovagović na 21. Festivalu glumca 2014. godine za ulogu Petruccija u predstavi
Ukroćena goropadnica.
Slavica Knežević diplomirala je glumu na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Tijekom studija i tri godine nakon njega radi u grupama Pozdravi i Akter. Od 1983. godine stalna je članica ansambla Dramskog kazališta Gavella. Igrala je u gotovo svim zagrebačkim kazalištima, od kojih izdvajamo Planet Art (
Sumnja, Plemena i Zečja rupa), Teatar Exit, Epilog teatar, INK Pula, Dubrovačke ljetne igre, Histrione i Kerempuh.
Do danas je odigrala više od sedamdeset glavnih i sporednih karakternih uloga u klasičnom i modernom repertoaru za što je višestruko nagrađivana:
Sedam sekretara SKOJ-a za predstavu Kažu da je sova bila pekareva kći, Nagradu za najbolju ulogu na Jugoslavenskom radijskom festivalu u Ohridu za ulogu u radio igri
Komarica, dvostruka je dobitnica nagrade
Zlatni smijeh na Danima satire i to za ulogu Evelin u predstavi
Osam lakih komada i ulogu Štefanije u predstavi
Hercegovci za volanom, dobitnica nagrade
Najhistrion za ulogu babe Urše u predstavi
Grička vještica, tri puta je nagrađena
Nagradom za najbolju glumicu sezone Dramskog kazališta Gavella i to za sezone 2003./04. (
Desa u
Ptičicama), 2004./05. (
Trish u
Kuća/vrt) i 2011./12. (
Zorka u
Crnim očima), nagrađena je
Nagradom Fabijan Šovagović za najbolju žensku ulogu za ulogu Nat u predstavi
Zečja rupa na
17. Festivalu glumca u Vinkovcima 2010.
Više od deset godina bila je prisutna u programu za djecu na Hrvatskoj televiziji, od sinhronizacije animiranih filmova
(Bubimir, Čarobnjakov šešir i dr.) do dugogodišnjih odgojno-zabavnih emisija
(Poštanski sandučić, Mala škola i dr.
).
Igrala je u mnogim TV dramama i TV filmovima (
Generalov carski osmijeh,
Dan kornjače, Lude gljive i dr.), serijama (
Smogovci, Tužni bogataš,Horvatov izbor,
Bibin svijet,
Da sam ja netko i dr.) i drugim domaćim i stranim filmovima (
Dvanaestorica žigosanih, Snivaj zlato moje,
Ti mene nosiš, Zagrebačke priče: Praznik demokracije, Narodni heroj Ljiljan Vidić i dr.).
Godinama se bavi pedagoškim radom (kazališne radionice u organizaciji Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta, gost predavač na Akademiji u Osijeku), a posljednjih nekoliko godina angažirana je kao vanjski suradnik na katedri Glume na Akademiji dramske umjetnosti. Držala je i mnoge radionice za glumu i
Stand-up komediju.
Režirala je predstave
Velika Zvjerka i
Plemena u Kazalištu Planet Art u kojima se glumci višestruko nagrađivani. Ujedno je bila asistent redatelja u radu na predstavi
Sumnja.
Filip Križan diplomirao je glumu na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Odmah nakon diplome postaje član ansambla Dramskog kazališta Gavella gdje među ostalim značajnije uloge ostvaruje u predstavama
Barbelo, o psima i djeci,
Alabama,
Tartuffe,
Prolazi sve,
Platonov ili Drama bez naslova i drugima. Nastupa i izvan kazališta Gavella, a svoju prvu prfesionalnu ulogu ostvario je u predstavi
Zečja rupa Kazališta Planet Art.
Igrao je u tv serijama
Mamutica,
Odmori se, zaslužio si,
Bitange i princeze,
Operacija kajman,
Dobre namjere i drugima.
Na filmu se izdvajaju uloge u
Ništa osobno i
Pink Expressu.
Za filmsku vježbu Ivana Livakovića
Harakiri djeca dobio je nagradu
FRKA za najbolju mušku ulogu 2009. godine.
Nagrada Fabijan Šovagović za najbolju žensku ulogu Slavici Knežević na 17. Festivalu glumca u Vinkovcima 2010.
Nagrada Ivo Fici za najbolju mladu glumicu Maji Posavec na 17. Festivalu glumca u Vinkovcima 2010.